Krapina 1193

Mi ljudi volimo dijeliti stvari na dobre i zle. Ali mnogo puta i u tome pretjeramo. Mnogo puta uzmemo stvar u svoje ruke i volimo reći: «To i to nije dobro» ili «Taj i taj nije dobar» Koliko puta ljudi sude nekome, a da ga uopće ne poznaju. Ponekad čak ni ne znaju ništa o toj osobi, ali spremni su u tren oka reći za nekoga da je loš samo iz prvog dojma: iz imena (ako im se ne sviđa), po boji kože, po vjeroispovijesti…
Samo zamislite da u vaš grad dođe neki tamnoputi čovjek i da se prošeće po gradu. Koliko će ljudi koji su se zatekli u to vrijeme u gradu buljit u tu osobu i okretat glavu za njime??? Promatrat će tu osobu sa nekim čudnim pogledom. Ljudi se kod nas kad su popisi stanovništva deklariraju velikom većinom kao vjernici, a kao vjernici mislim da ne bi trebali dijelit pojedince po vlastitom sudu i po nekom svom uvjerenju, ali ponašamo se upravo obratno. Zamislite samo da neki roditelji koji imaju kćerku za udaju, koja sva radosna dođe pred njih i kaže: « - Mama, tata je se udajem za crnca». Vjerujem da bi to za 70-80% roditelja bio šok i kako bi odmah počela uvjeravanja prema svojoj «ljubimici» u stilu: «Kćerkice, razmisli malo, mislimo da to nije baš najpametnije za tebe, pa šta će ljudi reći». Ali neka se radi javna anketa bilo televizijska bilo radijska ili pak novinska svi redom će se izjasniti kako su baš oni najtolerantniji u ovom društvu i da bi bili presretni da im zet bude sa crnog kontinenta. Jer kad si u javnosti onda ne škodi malo glume i malo hvalisanja, jer koja se kod anketa radi kod nas onda smo mi Hrvati u tome među najboljima na svijetu.
Tako je vjerujem bilo kad je bio i popis stanovništva. Uzet ću jedan primjer, preko 87% stanovništva deklariralo se da su katolici (2001), odnosno da pripadaju rimokatoličkoj crkvi, što nas je vjerojatno svrstalo među top 5 najkatoličkijih zemalja. Prema tom popisu vjerojatno ne bi trebali čuti psovke u svom okruženju, a mnogima je psovka postala poštapalica ili neizostavan dio govora. Izgleda da je psovanje izraslo u neki oblik natjecanja u kojem se pojedinci natječu tko će više puta tijekom dana «zružit» nekaj u tom stilu. Vjerujem da su i tom «sportu» Hrvati u samom svjetskom vrhu. Koliko puta danas od tih 87% katolika imamo prilike vidjet da se prekriži kad prolazi pokraj raspela??? Možda poneka baka ili djed. Za većinu mladih to je danas «aut» i nije moderno. Kao da se sramimo toga. Ustvari možda će se poneka mlada osoba i prekrižit ako u blizini nije tko da je vidi. Koliko danas mladih ljudi koji primaju sakramenat Sv. Potvrde obavljaju to tek da obave. Odaberu najbogatiju osobu (po mogućnosti da je iz Njemačke ili Švicarske) koju znaju za svog svjedoka (kuma), s ciljem da dobiju što bogatiji poklon, te jedva sačekaju kraj mise kako bi brzo odjurili doma na degustaciju odojka i janjca koje je neki lokalni birtijaš koji ima pečenjaru ispekao za tu njihovu prigodu. I do vjenčanja više nema potrebe dolazit u crkvu.
Ako se deklariramo kao katolici, ako se deklariramo da vjerujemo u Isusa, zašto se onda ponašamo suprotno i zašto se onda bojimo svjetla???

Ne znam da li je proradila ljubomora ili opće poznat hrvatski (nekad se zvao zagorski) jal??? Gledajući razne emisije na televiziji non-stop se može ćuti kao se 200 000 tisuća naših sunarodnjaka rasulo (ko rakova djeca) po Europi u potrazi za komadićem bijelog pokrivača. Priča se o tome kako je to jako skupo, i kako su te radosti za elitu…pa se počnu javljati neki «lumeni» i govore da je šteta kaj Hrvati odlaze u Austriju, Italiju, Češku, BiH…, a nedaj Bog u Sloveniju na skijanje i tam ostavljaju lovu kad mi imamo Platak, Sljeme, Bjelolasicu…
Ja ne vidim ništa lošeg u tome šta su ljudi odvojili vrijeme i novac i otišli na skijanje, da imam love i ja bi otišao nekud, premda mi skije pašu ko kravi sedlo. Ne znam zašto neke pojedince to toliko bode u oči. Koliko stranaca kod nas ljeti (i ne samo ljeti) dolazi na more, i ostaju po tjedan-dva. Dolaze da se odmore uz more, opuste, zabave, da promjene klimu i okruženje u kojem živi ostatak godine, a prije svega da napuni baterije. Kad netko dolazi kod nas i ostavlja lovu onda je sve super, a kad netko ide van Hrvatske na odmor onda to ne valja i diže se velika galama. Snimaju se beskrajni prilozi o kolonama na carini u kojima su glavni akteri automobili sa hrvatskim automobilskim oznakama, naoružani sa potpunim arsenalom skijaških rekvizita. Pojedinci kod nas žele stvorit dojam da je odlazak na more (ljetovanje) opravdan i potreban, a odlazak na zimovanje potpuno nepotreban. Istina je da za zimovanje treba potegnut dublje u džep, ako ne zbog drugog zbog same obleke, jer za more su dosta i kupaće, japanke i sombrero, ali tko ima tu mogućnost zašto da je ne iskoristi i pusti mozak na pašu. U svakom čovjeku je da želja da putuje, upoznaje nove ljude i krajeve, druge kulture i običaje… i zašto onda kad to netko čini mu to nabijati pod nos???

Ayurvedska dijeta, vegetarijanska dijeta, mjesečeva dijeta, 90-dnevna dijeta… i sam Bog zna kakva sve dijeta ne postoji, a koja se danas ne preporuča i koju bi vrijedilo probati…
Ako ovih dana otvorite novine, uključite televizor ili radio ne možete izbjeći poneku brošuricu ili emisiju u kojoj se govori kako smo mi Hrvati za vrijeme ovih proteklih blagdana masovno uništavali svu hranu koja nam je došla pod ruku i kako je sad pravo vrijeme da se počnemo kažnjavati i krenemo u razno razne dijete.
Nasmiješene ljepotice koju bi svaka hrvatska majka željela za snahu nude nam u reklamama «čarobne» kapsule po cijeni od 200-tinjak kuna za kutiju, a još pogotvo ako ste ažurni i brzi u tipkanju telefonskih brojeva, operater koji je čekao napet ko puška vaš telefonski poziv, dat će vam još jednu kutijicu gratis, tako da imate zalihe za mjesec dana. Onda to jednostavno morate kupiti jer ta jedinstvena ponuda vrijedi samo do isteka zaliha. Pogotovo kako ne vjerovat toj ljepotici koja je još prije par mjeseci imala pojačan struk i bokove ko japanski juniorski reprezentativac sumo-hrvačke reprezentacije, a danas kad ju gledamo vitka je poput jele i još k tome hitra i vižljasta poput vidre. To jednostavno moraš imat kod kuće jer ipak su te kapsule rađene po nekoj tradicionalnoj i drevnoj tehnologiji prabaka dalekih nam Kineza ili pak Indijaca koji su te recepte čuvale kao zmija noge, sve do dana kad ih nije nekim pukim slučajem putujući po svijetu nije raskrinkao neki «Mister (Dž….) i odlučio te njihove tajne podijeliti ostatku svijeta.
Da se razumijemo nisam ja protiv dijeta, štoviše mislim da su neke od njih i jako zdrave. Mnogi doktori preporučaju da ponekad treba apstinirat od hrane (neki to zovu post). Govore nam nešto poput: «-Ukoliko nemate većih zdravstvenih problema, 24 sata bez hrane neće ostaviti posljedice na organizam, dapače pridonijeti će čišćenju i opuštanju organizma», ali nas i upozoravaju da treba tom prilikom unijeti 2 - 4 litre tekućine, vode, čajeva ili prirodnih nezaslađenih voćnih sokova.
Žalosno je to što smo mi u današnje vrijeme postali robovi markentinga, a kao pravi robovi mi smo poslušni i odani svom gospodaru – televiziji. Jer naš gospodar uvijek zna šta je najbolje za nas, uvijek je u trendu, uvijek je aktualan…

Došao je i taj dan. Četvrtak. Utrka svjetskog skijaškog kupa u slalomu za žene. Utrka koja će se održat na najnižoj nadmorskoj visini, utrka koja će se praktički održat u glavnom gradu, utrka za koju nije bilo problem izdvojiti 30- tak miljončeka da se održi. Utrka koja prkosi majci prirodi koja nikako da se smiluje i pošalje bijele pahulje s neba, koja nikako da spusti žive u termometrima nekoliko crtica ispod temperature ledišta.
Vjerujem da će "elita" ranom zorom krenut put Sljemena kako bi uhvatila što bolje pozicije, što bliže oku kamera, kako bi mogli biti viđeni širom plavog nam planeta. Dok mnoge druge zemlje i poznatija skijališta koja su itekako bogatija od nas bez pardona odgađuju ili prebacuju svoje utrke u druga skijališta (Francuska, Slovenija...), mi se svojski trudimo da ulupamo što više love kako bi pobijedili prirodu i kako bi se natjecanje moglo održati. Cijena nije bitna jer će ionako sve to narod platiti, a kada se potroši toliko love u pripremu staze, onda nije ni problem osigurat najbogatiji nagradni fond u svjetskom kupu od 160 000 eura. Pa zar su Autrijanci, Švicarci, Talijani... glupi i ludi kad imaju trostruko manje nagradne fondove??? Ponašamo se kao da smo najbogatija nacija na svijetu, a ti isti Austrijanci, Švicarci... bez problema će vratiti uložen novac u pripreme staza, jer će kod njih doći mnoštvo rekreativaca koji će kod njih ostat tjedan - dva. Kod nas pak jedino preko vikenda ljudi navale na Sljeme i stvore gužvu od koje se ne može previše ni skijat, a što je najvažnije ne ostaju gore predugo jer se isti dan vračaju u svoje domove.
Eto ja strahovito volim sport, tako i skijanje i izuzetno mi je drago što imamo tu čast organizirat nešto takvog, ali ponekad se ponašamo previše bahato i prkosimo ne znam kome i želimo dokazat ne znam što. Zar nebi bilo jednostavnije odgodit natjecanje za ovu godinu nego "ubijati lovu" u stazu i natjecanje, koja (kako bi rekla Grospička) nema ekonomske računice.
Izgleda da gospodinu Milanu Bandiću nije nikakav problem potrošit toliku lovu, jer ionako nije njegova, a mislim da ga se ionako previše ne pita kud ju troši. Vjerojatno bi i najbogatiji šeici Ujedinjenih Arapskih Emirata pozavidjeli Bandiću na pothvatima koje izvodi, a možda ga jednog dana kada doznaju za njegove domete uzmu za savjetnika njivovog ministarstva graditeljstva.

Eto malo prije sam pročitao jednu interesantnu informaciju na on-line stranicama večernjeg lista, a kaže da : "Njemačke trudnice na sve načine pokušavaju odgoditi porođaj kako bi se njihova beba rodila u 2007. godini. Nije riječ o praznovjerju, riječ je o novcu.
Naime, za male Nijemce rođene u ponoć i jednu sekundu 1. siječnja 2007. godine roditelji će dobiti, ovisno o visini plaće, do 25.200 eura roditeljskog dodatka. Za djecu rođenu nekoliko sekundi prije roditelji će dobiti najviše 7200 eura". Zanimljiva informacija, ili nije??? Eto vidljivo je da nismo samo mi Hrvati pohlepni za novcem, nego je i Arijevska rasa luda za tim "komadićima" papira. Svugdje u svijetu ljudi će sve učiniti za koju kintu više (premda je ovdje riječ o povečoj svotici), neke neće pritom bit briga hoće li pritom ugrozit nekom zdravlje ili ne. Zanima me dal će i kod njih proradit mito i korupcija??? Znate, ono daš doktoru ili babici 2-3 tisuće eura, pa nek gospodin napiše na rodni list neki datum u 2007. godini. Siguran sam da bi se to kod nas ispravljalo (datum rođenja) punom parom, pa nam opet nebi nedostajalo afera u 2007.g, ali ne brinite sljedeća godina je izborna, pa nam afera i aferica neće nedostajat, a možda budemo te sreće pa nam neki političar ponudi u kampanji i taj "njemački model natalitetne politike". Da se vratim malo na njemačke trudnice; piše naime da ima i pregršt ljekova koje mogu odgodit porođaj, ali da je najbolje uzimat prirodne "ljekove": crno vino i hrana začinjena sa curryem. Ja sam mislio da su naši zagorski doktori navek "nacvcani" kad određuju porođajni termin svojih pacijentica, jer u 95% slučaja je taj izračun nadmašen za dva - pet dana, a pošto u Zagorju i nema baš currya, ostaje jedino zaključiti da naše Zagorke konzumiraju puno: "kvintona", "bambusa" i "Ribara".

Prošao je Božić, recimo da su ljudi i taj najradosniji blagdan "odradili". Odradili ga na način da su otišli na polnoćku, našli se sa dragim prijateljima, rođacima, susjedima... ispred crkve, čestitali i izljubili se (eventualno), pripremili bogat ručak, ispekli više vrsta kolača, najeli se sveg tog da su neki poslije svega jedva disali, zalili sa dobrom kapljicom i legli na kauč da se odmore od tog silnog napora koji ih je zadesio taj dan. I to je za velik dio nas ljudi smisao Božića. Ne vjerujem da je jučer netko previše mislio na ljude koji su radili, a bilo ih je: policija, vatrogasci, doktori, carinici... (možda jedino oni koji nemaju posao i bili bi sretni da rade ako treba i na taj dan), a pogotovo nitko nije mislio previše na ljude u bolnicama, staračkim domovima..., ljude na ulicima koje život ne mazi, koji znaju isto za Božić (pa nisu ludi). Nitko nije tim ljudima pružio toplinu ognjišta, nije im čak ni darovao poneku lijepu riječ. Kao da se bojimo jedno drugog, kao da se bojimo da nas tko ne vidi sa siromašnim čovjekom ruku pod ruku, jer mi volimo gledat samo ispred sebe. Bojimo se da ne dođemo na loše glase ako se po "selu" počne pričat da se družimo sa "nižim" staležom, i ako treba učinit čemo sve da dođemo u rang gospode, kako bi tobože bili više cjenjeni u društvu, jer danas je novac ionako jedino mjerilo prema kojem se određuje pozicija i vrijednost pojedinca. Učimo da je Božić blagdan ljubavi, dobrote, radosti... (dakle onih stvari koje ne koštaju ništa - KOJE SU BESPLATNE), a mi smo to uspjeli pretvoriti u blagdan u kojem se natječemo tko će okitit veći bor sa što više žaruljica, ispod kojeg bi se trebalo naći što veći i skuplji pokloni u što kvalitetnijem celofanu. Zaboravljamo na Božić (Božić = Isus), zaboravljamo na Betlehem, zaboravljamo na štalicu, zaboravljamo na pastire, zaboravljamo na sve istinski vezano uz Božić i mislimo na... -"E da mi bar mali Isusek pod bor donese novi mobitel".

Za početak Sretan Božić svima. Evo ovo je moje prvo pisanje na blogu, odabrao sam ovaj veliki dan da lakše zapamtim kad je bio moj prvjenac. Dan je kod mene protekao dosta mirno, baš kao i u gradu vjerojatno i to dolikuje Božiću??? Ne znam kako su ljudi "prebavili" danas bez trgovina, kafića, gužvi... vjerojatno će ujutro ranom zorom pohrliti u trgovine da popune kućne zalihe sa prehranbenim artiklima, koje su popout termita uništavali kroz badnju noć i Božić. Nikoga previše ne zabrinjava, ako će se "ulovit" koja kilica ili ako će se podebljat minus na računu, jer treba se bit u trendu i ne zaostajati za elitom, a tko ne može pratit taj "naporan" ritam lude potrošnje ili mu pomanjka koja kuna, niti za njega nije sve izgubljeno, jer kamioni "Sokol Marića" uvjek su puni love i samo ih treba sačekat iza nekog ugla ili trgovačkog centra i opskrbit se kojom vrećom. Premda je Božić crne kronike ne nedostaje, opet nas i preko televizije, radia, raznih portala... zasipaju sa lošim vjestima. Pitam se zašto je to tako??? Ali ne treba bit jako pametan da bi se pronašao odgovor, naime ta i tava roba (informacija) se lako prodaje. Zašto dnevne novine na naslovnoj stranici imaju "lošu" vjest? - Zbog prodaje i veće tiraže. Tko će kupit novine koja bi na naslovnoj stranici imala vjest da je npr. neki gimnazijalac u Japanu osvojio prvo mjestu u kemiji ili fizici (ta vjest je za 22 stranicu) ili pak da je u ZOO došlo neko novo mladunče na svjet. Nitko nije dovoljno "lud" da kupuje te tiskovine, jer to je "aut" ali kad se objavi da je ubijeno ili poginulo u prometu 10-tak osoba onda je to "in" i ljudi pohrle da vide i pročitaju taj članak, jer ljude jako interesira tuđa patnja i bol. Čak se pitam zašto još nitko nije došao na ideju da izda dnevno izdanje crne kronike u kojem će na 100-injak stranica podrobno pisat o tome, zasigurno bi mu to donjelo pozamašan profit, a vjerujem da bi se u tom listu našlo i mnogo oglašivača koji bi reklamirali svoje proizvode. Jer kad doma obitelj gleda dnevnik, a djeca se slobodno igraju pred njima, ne dao Bog da spiker počne pričat o nekom nemilom događaju, istog časa klinci trebaju stat u stav "pozor" i ne disat da bi roditelji mogli čuti šta se točno desilo, ali kad će bit prilog o kulturi onda će klinci moć nadoknadit svo izgubljeno vrijeme koje su morali prebavit nekoliko trenutaka prije toga. Ljudi vole da im se priča o lošim stvarima, čak i danas kad je Božić, blagdan mira i ljubavi.